Tako slične, a tako različite. Hrvatska i Poljska možda su zemlje slične kulture, ljudi se međusobno mogu donekle i sporazumjeti, a dijele i jednaku strast prema sportu. Poljaci rado ljetuju kod nas, i naše zemlje su oduvijek prijateljske. I jedni i drugi smo izgubili dobar dio stanovnika ulaskom u Europsku uniju. Službeno smo izašli iz planske ekonomije početkom devedesetih, kao i većina zemalja bivšeg istočnog bloka. Ipak, osim što nas toliko toga spaja, nešto nas i dijeli. Naime, dok hrvatsko gospodarstvo tromo raste, i tek smo 2015. službeno izašli iz recesije, Poljska u nju nikad nije ni ušla. Kako to?
Veliko tržište vs. malo tržište
Za razliku od malenog hrvatskog tržišta, Poljska ima deset puta više stanovnika. Hrvati moraju biti izvozno orijentirani ako žele poslovati u industrijama gdje je važna ekonomija obujma. S jedne strane, to znači da poduzetnici odmah moraju staviti fokus na rast izvan svojih granica. S druge strane, to znači da Hrvati imaju povećane rizike i troškove vezane uz bržu internacionalizaciju svog poslovanja. Iako transakcijski troškovi opadaju, tu su jezične barijere i potreba za kvalitetnom procjenom rizika partnera, o kojoj smo nedavno razgovarali s našim Predragom Novačićem.
Mala tržišta, poput estonskog ili litavskog, zbog manjka unutarnjih rezervi zabilježila su snažan pad s pojavom posljednje recesije, mnogo snažniji. No, one su vrlo brzo i izašle iz recesije te je tako Estonija već početkom 2010. i službeno započela svoje razdoblje rasta (Eurostat), koje je, uz manji prekid u dva kvartala 2013., održano sve do danas. Zapažamo drugu ključnu razliku: Hrvatska je u izlasku iz recesije bila troma. Kao da je nismo očekivali, a kad je stigla, nismo adekvatno reagirali.
Jedanaest izgubljenih godina
Tek smo u drugom kvartalu 2019. dosegnuli vrijednost BDP-a iz drugog kvartala 2008., kad je počela recesija. Koliko za naše gospodarstvo znači jedanaest izgubljenih godina? Usporedimo to s našim ključnim izvoznim partnerima i nekolicinom novijih članica Europske unije. Kako recesija nije svugdje počela u istom trenutku, uzet ćemo 2005. kao baznu godinu.
U drugom kvartalu kumulativni rast Hrvatske u odnosu na 2005. bio je 14.4%. Jedino je Italija stajala lošije, s padom od 1%. Austrija je rasla 22.4%, Slovenija 28.9%. Njemačka je ekonomija rasla 23.9%. Bugarska je na 46.7%, Rumunjska čak 61.3%. Ranije spomenute Poljska i Estonija su rasle 72.6%, odnosno 36.3%. Očito većina ovih zemalja radi nešto mnogo bolje od nas. Njihova su poduzeća, a ne samo vlade, bila agilnija od naših, i brže su se prilagodila novonastaloj situaciji te ponovno uzela zalet čim je za to došla prilika.
Agilnost je ključ za kvalitetan rast
Iako SAD, kao najsnažnija svjetska ekonomija, bilježi najdulje razdoblje ekspanzije u povijesti, blaga recesija nas ne smije iznenaditi. Biti spreman znači biti agilan: imati prave informacije u pravo vrijeme i sposobnost brze reakcije na promjene na tržištu. Agilnost ne omogućuje samo brzu reakciju u vrijeme recesije, već i bolje iskorištavanje dobrih godina.
Kako povećati svoju agilnost, i osigurati si pravodobne informacije? Upravo o tome ćemo razgovarati na našem business brunchu. Moći ćemo čuti kako prepoznati recesiju, uvidjeti što ona znači za našu industriju te kako se brzo prilagoditi kad nastupi. Naša dva panelista, Velimir Šonje i Andrej Grubišić, najbolji su sugovornici za ovu temu, a na našem Pogledu s vrha moći ćete im postaviti i svoja pitanja. Vidimo se u četvrtak!
